sixi levitator
2009-08-24 11:22:35 UTC
Lo¹e spavam u posljednje vrijeme, ali nije u tome stvar. To se de¹ava kada
mi se èini da sam zaspao. KaŸem; kada mi se èini da sam zaspao,
Jer je ba¹ tako. Kako vrijeme prolazi, stvarno tonem u san, osijeæam da
spavam, ali u snu i dalje sanjam svoju sobu, sanjam da spavam i sve je ba¹
kao ¹to sam ostavio prije nego ¹to sam legao u krevet. Novine na podu,
prazna pivska boca na komodi, sve te prisne stvari koje su dio mene koliko i
kosa na glavi. I mnogo puta kada ne spavam, u krevetu gledajuæi u zidove,
drijemajuæi, pitam se; jesam li jos budan ili sam veæ zaspao i sanjam svoju
sobu ?
Ako ste moŸda Ÿeljni da èujete ne¹to neobièno, prièat æu vam o ubojstvu. Ti
snovi o sobi, da ih tako nazovem, poèeli su prije desetak godina. De¹ava mi
se da ustanem ujutro sa masnicama po tijelu. Plave masnice. Imam jedan
pokrivaè na koji posebno motrim. Mislim da se taj pokrivaè baca ne mene kada
zaspim. Budim se i ponekad je oko moga grla tako da jedva di¹em. Uvijek isti
pokrivaè. Ali ja ga ignoriram. Otvorim pivo, prolistam Veèernji List,
pogledam kroz prozor pada li ki¹a i trudim se da zaboravim na sve. ®elim
samo da mirno Ÿivim, bez novih nevolja. Umoran sam. Ne Ÿelim da uobraŸavam
ili izmi¹ljam stvari.
A ipak me te noæi ponovo muèio isti pokrivaè. Kreæe se poput zmije. Poprima
razne oblike. Ne ostaje ravan i ra¹iren preko kreveta. I slijedeæe noæi.
©utnem ga na pod pored kreveta. Onda vidim kako se mièe. Vidim kako se hitro
pokreæe kada god prividno gledam na drugu stranu. Ustajem i palim sva
svijetla i uzimam novine i èitam, èitam bilo ¹ta, izvje¹taj sa burze,
poslijednje modne krikove, kako pripremiti lignje, kako uni¹titi korov,
pisma uredniku, politièke èlanke, oglase za posao itd. Za to vrijeme
pokrivaè ne mrda i ja ispijam dvije-tri boce piva, moŸda i vi¹e, a onda
ponekad svane i tada je lako zaspati.
Pro¹le noæi se dogodilo. Ili je poèelo popodne. Bio sam vrlo neispavan, pa
sam legao oko èetiri popodne i kada sam se probudio ili ponovo sanjao sobu,
bio je mrak i pokrivaè je bio oko moga grla, oèigledno je rije¹io kako je
SAD trenutak ! Kraj svih pretvaranja ! Napao me je i bio je jak, ili sam ja
moŸda bio prilièno slab, kao u snu, i potrebna mi je bila sva snaga kako bih
ga sprijeèio da me sasvim ne ugu¹i, ali on je èvrsto visio oko mene i brzim
snaŸnim nasrtajima poku¹avao da slomi moj otpor. Osijeæao sam kako mi znoj
curi niz èelo. Tko bi ikad povjerovao u tako ne¹to ? Deka koja oŸivi i
poku¹ava da usmrti nekoga ? Nièemu se ne vjeruje dok se PRVI puta ne
dogodi - kao atomska bomba ili èovijek u svemiru ili Bog koji silazi na
zemlju i biva prikovan za kriŸ od strane onih koje je ON stvorio. Tko bi
povjerovao u sve stvari koje dolaze ? I koji bi èovijek ili Ÿena
povjerovali da je ta deka poku¹avala da me ugu¹i ? Nitko, èak ni kada bi
vidio ! To je èinilo sve jo¹ gorim, na neki naèin. Iako sam prilièno
neosjetljiv prema onome ¹ta misli masa o meni, Ÿelio sam nekako da shvate
ovo sa pokrivaèem. Èudno? Za¹to bi bilo èudno ? Osim toga èesto sam
razmi¹ljao o samoubojstvu, ali sada, kada je deka htjela da mi pomogne,
borio sam se za Ÿivot.
Na kraju sam je odvojio od sebe, bacio je na pod i upalio svijetla. To æe
okonèati stvar ! SVIJETLA, SVIJETLA, SVIJETLA !
Ali ne, i dalje sam vidio kako se neznatno uvija ili pokreæe pod svijetlom.
Sjeo sam i paŸljivo je motrio. Ponovo se pokrenula. Ovoga puta upadljivo.
Ustao sam i poèeo da se oblaèim, ¹iroko zaobilazeæi pokrivaè da naðem
cipele, èarape, itd. Kada sam se obukao, nisam znao ¹ta æu. Pokrivaè je bio
nepomièan. MoŸda ¹etnja po noænom zraku ? Da. Poprièa èu sa prodavaèem
novina na uglu. Mada je i to bilo lo¹e, svi prodavaèi novina u kraju bili su
intelektualci: èitali su Hegela i sliène i bili su 60 ili 80 hiljada godina
stari. Sranje. Tresnuo sam vratima i iza¹ao. A onda, kada sam do¹ao do
stepenica, ne¹to me natjeralo da se osvrnem i pogledam na balkon. U pravu
ste: pokrivaè me pratio, vukao se kao zmija, nabori i sijenke na prednjam
djelu stvarali su dojam glave, usta, oèiju. Dozvolite da kaŸem i ovo: èim
povjerujete kako strava zaista stvara, sve naime postaje manje jezivo. Na
trenutak sam pomislio o pokrivaèu kako je stari pas koji nemoŸe da ostane
sam bez mene; morao je da me prati. Ali onda mi padne na pamet da je taj
pas, taj pokrivaè, iza¹ao da me ubije pa sam se brzo spustio niz stepenice.
Da, da, deka je i¹la zamnom ! Brzo se kretala preko stepenica naniŸe.
Neèujno. Krajnje odluèno. Jedina moja misao bila je da pobjegnem van na
ulicu, ali vani je bilo jako mraèno, tih i prazan kraj daleko od ¹irokih
auto cesta. Onda mi sine ideja da odem kod nekih ljudi i provjerim realnost
èitave situacije. Treba najmanje dva glasa da bi stvarnost postala stvarna.
Umijetnici koji su stvarali djela daleko ispred svog vremena uvidjeli su to,
a poremeæeni ljudi i oni s takozvanim halucinacijama takoðe su uvidjeli
isto. Ako si jedini èovijek kome se ukaŸe vizija, za druge si svetac ili
luðak.
Pokucao sam na vrata kuæe broj 52. Duletova Ÿenska mi otvori.
Bok, Sixi, reèe. Uði. Dule je leŸao u krevetu sav oteèen, èlanci su mu bili
duplo veèi od normalnih, trbuh kao u trudnice. Bio je te¹ka pijanica i jetra
mu je otkazala. Bio je pun vode. Èekao je na prazan krevet u Vinogradskoj
bolnici. Di si, Sik¹i? Reèe on. Jesi donesal neku pivu?
Slu¹aj Dule, glasno reèe njegova dama. Zna¹ kaj je doktor rekal: dosta je
bilo, ne sme¹ èak ni pivu.
Kaj æe ti ta deka, stari ? upita me on.
Pogledao sam naniŸe. Deka je naskoèila na moju ruku da bi osigurala
naprimjetan ulazak. Eto, rekoh, imam ih vi¹ka. Mislil sam da bi vam moŸda
trebala jedna.. Bacio sam je na kauè.
Nisi donesal pivu ? Ne Dule. Ba¹ bi si trznul pivu.
Dule, reèe njegova dama.
Kaj bu¹, te¹ko je preseè posle svih tih godina.
Ajde , moŸe jedna. Reèe njegova dama. Skoèila bum do duèana.
Nije problem, rekoh. Donesal bum iz svog friŸidera.
Digao sam se i po¹ao ka vratima, gledajuæi u deku.
Nije mrdala. Samo je leŸala i posmatrala me sa kauèa.
Odma se vrnem, rekoh, zatvarajuæi vrata.
Bit æe da je to samo u mojoj glavi, pomislih. Nosio sam deku i umislio si
kako me prati. Trebao bih da se malo vi¹e druŸim sa ljudima. Moj svijet se
suvi¹e suzio. Popeo sam se gore, stavio 3-4 boce piva u najlonsku vreèicu i
krenuo natrag. Bio sam blizu kuæe kad zaèuh neko deranje, psovke, zatim
pucanj. Strèao sam se po stepenicama gore kod Duleta. Dule je stajao sav
napuhan drŸeèi beretu kalibra 24 iz kojeg se dizao pramen dima. Deka je bila
na kauèu gdje sam je i ostavio.
Dule, ti si poludil! Govorila mu je njegova dama.
Tak je, reèe on. Taj èas kad si pre¹la u kuhinju, ta deka, majke mi, ta
deka je skoèila na vrata. Poku¹avala je okrenut kvaku, da izaðe, ali nije
mogla da je zahvati. Kad sam se trgnul od ¹oka, zdignul sam se iz kreveta i
krenul knjoj, i kad sam joj pri¹al, odvojila se od kvake i skoèila mi za
vrat, htela me je zadavit.
Dule je bolestan, reèe mi njegova dama. Prima injekcije. Priviða mu se.
Priviðalo mu se sva¹ta i kad je pil. Sredil bu se kad ga prebace u bolnicu.
Pa jebem mu mater ! derao se Dule stojeæi sac napuhan u piðami. Lepo ti
velimda je stvar htela da me zadavi i sreæa da je stara bereta bila
napunjena kad sam skoèil do ormara i zgrabil ju, i kad me ponovo napala
puknul sam u nju. Odvlekla se na kauè i eto je sad tam.. Fino moŸe¹ videt
rupu di sam je zgaðal. Ne izmi¹ljam, majke mi !
Pri¹ao sam deki. Zaista je imala rupu. Deka je djelovala sasvim nepomièna.
Gdje se nalazila vitalna toèka Ÿive deke ?
Isuse, daj da si popijemo pivu, reèe Dule.
Ne zanima me dal bum umrl ili ne.
Njegova dama otvori tri boce a Dule i ja pripalismo po Filter 160.
E, Sik¹i, reèe on, zemi si tu deku bad bu¹ i¹al.
Ne treba mi Dule, rekoh. Poklanjam ti ju.
Otpio je veliki gutljaj piva. Nosi si tu prokletu deku od tuda.
Kaj sad, MRTVA je, kaj nije ? upitah.
Kaj ja znam, jebote.
Kaj, hoèe¹ reè da vjeruje¹ u tu besmislicu, Sik¹i ?
Da, gospodièna. Zabacila je glavu i smijala se.
Jebo vas, na¹li se lud i zbunjen. Zatim doda; i ti pije¹, kaj ne Sik¹i ?
Da, gospodièna. Puno ? Ponekad.
Velim ti samo da nosi¹ tu prokletu deku VAN OTUDA. Derao se Dule.
Potegnuo sam dugaèak gutljaj piva i poŸelio da je i vodka tu.
Ok sused, rekoh, ako neèe¹ deku uzel bum ju.
Presavio sam je na èetvero i prebacio je preko ruke.
Laku noæ, ljudi. Laku noæ Sik¹i i fala na pivi.
Krenuo sam niz ulicu. Deka je bila sasvim nepomièna. MoŸda ju je metak
sredio. U¹ao sam u svoju kuæu i bacio je na stolicu. Sjedio sam neko vrijeme
posmatrajuæi je. Onda sam smislio ¹ta æu.
Uzeo sam lavor za suðe i stavio malo novina u njega. Zatim sam uzeo noŸ.
Spustio lavor na pod i sjeo na stolicu. Stavio sam deku u krilo. I drŸao
noŸ. Ali bilo je te¹ko zasijeæi u deku. Sjedio sam i dalje na stolici, noæni
vjetar mrtvog grada dopirao je kroz prozor hladeæi mi potiljak i bilo je
te¹ko sijeæi. Otkuda sam znao ? MoŸda je ta deka bila neka Ÿena koja me
nekad voljela, prona¹av¹i put da mi se vrati kroz taj pokrivaè. Pomislio sam
na dvije Ÿene. Onda pomislih na jednu Ÿenu. Ustao sam, u¹ao u kuhinju i
otvorio bocu vodke. Ovoga puta nalio sam punu èa¹u. Nije umiranje bilo ono
¹to je vaŸno, bila je to tuga, èuðenje. Onih nekoliko dobrih ljudi koji
plaèu u noæi. Nekoliko dobrih ljudi. MoŸda je deka bila ta Ÿena,
poku¹avajuæi ili da me ubije i povuèe u smrt sa sobom, ili da me voli kao
deka a neznajuæi kako...ili poku¹avajuæi da ubije Duleta jer je uznemirio
kada je poku¹ala da poðe zamnom. Ludilo ? Naravno. ©ta nije ludilo ? Nije li
Ÿivot ludilo ?
Svi smo navijeni kao igraèke...nekoliko navoja opruge, ona puca i to je
to...hodamo takvi naokolo, pretpostavljamo razne stvari, radimo planove,
biramo guvernere, predsjednike, kosimo travnjake...Ludilo, naravno, ¹ta NIJE
ludilo? Ispio sam na eks èa¹u vodke i pripalio cigaretu. Onda sam privukao
deku posljednji puta i ZASIJEKAO!
Sijekao sam i sijekao i sijekao, isjekao sam je na komadièe...i strpao u
lavor, pomaknuo lavor do prozora, ukljuèio fen da ispuhuje dim van i,
dok se plamen ¹irio, oti¹ao sam u kuhinju i ponovo nalio vodku, kada sam se
vratio bilo je crveno i dobro, kao ma koja stara bostonska vje¹tica, kao ma
koja Hiro¹ima, kao ma koja ljubav, kao svaka ljubav, i nisam se osijeæao
dobro, nikako se nisam osijeæao. Ispio sam drugu èa¹u vodke i ni¹ta nisam
osijetio. U¹ao sam u kuhinju po jo¹ jednu, noseæi noŸ. Bacio sam noŸ u
sudoper, skinuo èep sa boce i pio. Ponovo sam bacio noŸ u sudoperu. Na ivici
o¹trice bio je jasan trag krvi.
Pogledao sam u svoje ruke. TraŸio sam neku posijekotinu na ¹akama.
Gledao sam u svoje ruke. Nije bilo ni najmanje ogrebotine. Ni zareza. Èak ni
oŸiljka. Osijetio sam suze kako mi klize niz obraze, puzeæe kao te¹ki
besmisleni stvorovi bez nogu. Lud sam. Mora da sam zaista lud.
mi se èini da sam zaspao. KaŸem; kada mi se èini da sam zaspao,
Jer je ba¹ tako. Kako vrijeme prolazi, stvarno tonem u san, osijeæam da
spavam, ali u snu i dalje sanjam svoju sobu, sanjam da spavam i sve je ba¹
kao ¹to sam ostavio prije nego ¹to sam legao u krevet. Novine na podu,
prazna pivska boca na komodi, sve te prisne stvari koje su dio mene koliko i
kosa na glavi. I mnogo puta kada ne spavam, u krevetu gledajuæi u zidove,
drijemajuæi, pitam se; jesam li jos budan ili sam veæ zaspao i sanjam svoju
sobu ?
Ako ste moŸda Ÿeljni da èujete ne¹to neobièno, prièat æu vam o ubojstvu. Ti
snovi o sobi, da ih tako nazovem, poèeli su prije desetak godina. De¹ava mi
se da ustanem ujutro sa masnicama po tijelu. Plave masnice. Imam jedan
pokrivaè na koji posebno motrim. Mislim da se taj pokrivaè baca ne mene kada
zaspim. Budim se i ponekad je oko moga grla tako da jedva di¹em. Uvijek isti
pokrivaè. Ali ja ga ignoriram. Otvorim pivo, prolistam Veèernji List,
pogledam kroz prozor pada li ki¹a i trudim se da zaboravim na sve. ®elim
samo da mirno Ÿivim, bez novih nevolja. Umoran sam. Ne Ÿelim da uobraŸavam
ili izmi¹ljam stvari.
A ipak me te noæi ponovo muèio isti pokrivaè. Kreæe se poput zmije. Poprima
razne oblike. Ne ostaje ravan i ra¹iren preko kreveta. I slijedeæe noæi.
©utnem ga na pod pored kreveta. Onda vidim kako se mièe. Vidim kako se hitro
pokreæe kada god prividno gledam na drugu stranu. Ustajem i palim sva
svijetla i uzimam novine i èitam, èitam bilo ¹ta, izvje¹taj sa burze,
poslijednje modne krikove, kako pripremiti lignje, kako uni¹titi korov,
pisma uredniku, politièke èlanke, oglase za posao itd. Za to vrijeme
pokrivaè ne mrda i ja ispijam dvije-tri boce piva, moŸda i vi¹e, a onda
ponekad svane i tada je lako zaspati.
Pro¹le noæi se dogodilo. Ili je poèelo popodne. Bio sam vrlo neispavan, pa
sam legao oko èetiri popodne i kada sam se probudio ili ponovo sanjao sobu,
bio je mrak i pokrivaè je bio oko moga grla, oèigledno je rije¹io kako je
SAD trenutak ! Kraj svih pretvaranja ! Napao me je i bio je jak, ili sam ja
moŸda bio prilièno slab, kao u snu, i potrebna mi je bila sva snaga kako bih
ga sprijeèio da me sasvim ne ugu¹i, ali on je èvrsto visio oko mene i brzim
snaŸnim nasrtajima poku¹avao da slomi moj otpor. Osijeæao sam kako mi znoj
curi niz èelo. Tko bi ikad povjerovao u tako ne¹to ? Deka koja oŸivi i
poku¹ava da usmrti nekoga ? Nièemu se ne vjeruje dok se PRVI puta ne
dogodi - kao atomska bomba ili èovijek u svemiru ili Bog koji silazi na
zemlju i biva prikovan za kriŸ od strane onih koje je ON stvorio. Tko bi
povjerovao u sve stvari koje dolaze ? I koji bi èovijek ili Ÿena
povjerovali da je ta deka poku¹avala da me ugu¹i ? Nitko, èak ni kada bi
vidio ! To je èinilo sve jo¹ gorim, na neki naèin. Iako sam prilièno
neosjetljiv prema onome ¹ta misli masa o meni, Ÿelio sam nekako da shvate
ovo sa pokrivaèem. Èudno? Za¹to bi bilo èudno ? Osim toga èesto sam
razmi¹ljao o samoubojstvu, ali sada, kada je deka htjela da mi pomogne,
borio sam se za Ÿivot.
Na kraju sam je odvojio od sebe, bacio je na pod i upalio svijetla. To æe
okonèati stvar ! SVIJETLA, SVIJETLA, SVIJETLA !
Ali ne, i dalje sam vidio kako se neznatno uvija ili pokreæe pod svijetlom.
Sjeo sam i paŸljivo je motrio. Ponovo se pokrenula. Ovoga puta upadljivo.
Ustao sam i poèeo da se oblaèim, ¹iroko zaobilazeæi pokrivaè da naðem
cipele, èarape, itd. Kada sam se obukao, nisam znao ¹ta æu. Pokrivaè je bio
nepomièan. MoŸda ¹etnja po noænom zraku ? Da. Poprièa èu sa prodavaèem
novina na uglu. Mada je i to bilo lo¹e, svi prodavaèi novina u kraju bili su
intelektualci: èitali su Hegela i sliène i bili su 60 ili 80 hiljada godina
stari. Sranje. Tresnuo sam vratima i iza¹ao. A onda, kada sam do¹ao do
stepenica, ne¹to me natjeralo da se osvrnem i pogledam na balkon. U pravu
ste: pokrivaè me pratio, vukao se kao zmija, nabori i sijenke na prednjam
djelu stvarali su dojam glave, usta, oèiju. Dozvolite da kaŸem i ovo: èim
povjerujete kako strava zaista stvara, sve naime postaje manje jezivo. Na
trenutak sam pomislio o pokrivaèu kako je stari pas koji nemoŸe da ostane
sam bez mene; morao je da me prati. Ali onda mi padne na pamet da je taj
pas, taj pokrivaè, iza¹ao da me ubije pa sam se brzo spustio niz stepenice.
Da, da, deka je i¹la zamnom ! Brzo se kretala preko stepenica naniŸe.
Neèujno. Krajnje odluèno. Jedina moja misao bila je da pobjegnem van na
ulicu, ali vani je bilo jako mraèno, tih i prazan kraj daleko od ¹irokih
auto cesta. Onda mi sine ideja da odem kod nekih ljudi i provjerim realnost
èitave situacije. Treba najmanje dva glasa da bi stvarnost postala stvarna.
Umijetnici koji su stvarali djela daleko ispred svog vremena uvidjeli su to,
a poremeæeni ljudi i oni s takozvanim halucinacijama takoðe su uvidjeli
isto. Ako si jedini èovijek kome se ukaŸe vizija, za druge si svetac ili
luðak.
Pokucao sam na vrata kuæe broj 52. Duletova Ÿenska mi otvori.
Bok, Sixi, reèe. Uði. Dule je leŸao u krevetu sav oteèen, èlanci su mu bili
duplo veèi od normalnih, trbuh kao u trudnice. Bio je te¹ka pijanica i jetra
mu je otkazala. Bio je pun vode. Èekao je na prazan krevet u Vinogradskoj
bolnici. Di si, Sik¹i? Reèe on. Jesi donesal neku pivu?
Slu¹aj Dule, glasno reèe njegova dama. Zna¹ kaj je doktor rekal: dosta je
bilo, ne sme¹ èak ni pivu.
Kaj æe ti ta deka, stari ? upita me on.
Pogledao sam naniŸe. Deka je naskoèila na moju ruku da bi osigurala
naprimjetan ulazak. Eto, rekoh, imam ih vi¹ka. Mislil sam da bi vam moŸda
trebala jedna.. Bacio sam je na kauè.
Nisi donesal pivu ? Ne Dule. Ba¹ bi si trznul pivu.
Dule, reèe njegova dama.
Kaj bu¹, te¹ko je preseè posle svih tih godina.
Ajde , moŸe jedna. Reèe njegova dama. Skoèila bum do duèana.
Nije problem, rekoh. Donesal bum iz svog friŸidera.
Digao sam se i po¹ao ka vratima, gledajuæi u deku.
Nije mrdala. Samo je leŸala i posmatrala me sa kauèa.
Odma se vrnem, rekoh, zatvarajuæi vrata.
Bit æe da je to samo u mojoj glavi, pomislih. Nosio sam deku i umislio si
kako me prati. Trebao bih da se malo vi¹e druŸim sa ljudima. Moj svijet se
suvi¹e suzio. Popeo sam se gore, stavio 3-4 boce piva u najlonsku vreèicu i
krenuo natrag. Bio sam blizu kuæe kad zaèuh neko deranje, psovke, zatim
pucanj. Strèao sam se po stepenicama gore kod Duleta. Dule je stajao sav
napuhan drŸeèi beretu kalibra 24 iz kojeg se dizao pramen dima. Deka je bila
na kauèu gdje sam je i ostavio.
Dule, ti si poludil! Govorila mu je njegova dama.
Tak je, reèe on. Taj èas kad si pre¹la u kuhinju, ta deka, majke mi, ta
deka je skoèila na vrata. Poku¹avala je okrenut kvaku, da izaðe, ali nije
mogla da je zahvati. Kad sam se trgnul od ¹oka, zdignul sam se iz kreveta i
krenul knjoj, i kad sam joj pri¹al, odvojila se od kvake i skoèila mi za
vrat, htela me je zadavit.
Dule je bolestan, reèe mi njegova dama. Prima injekcije. Priviða mu se.
Priviðalo mu se sva¹ta i kad je pil. Sredil bu se kad ga prebace u bolnicu.
Pa jebem mu mater ! derao se Dule stojeæi sac napuhan u piðami. Lepo ti
velimda je stvar htela da me zadavi i sreæa da je stara bereta bila
napunjena kad sam skoèil do ormara i zgrabil ju, i kad me ponovo napala
puknul sam u nju. Odvlekla se na kauè i eto je sad tam.. Fino moŸe¹ videt
rupu di sam je zgaðal. Ne izmi¹ljam, majke mi !
Pri¹ao sam deki. Zaista je imala rupu. Deka je djelovala sasvim nepomièna.
Gdje se nalazila vitalna toèka Ÿive deke ?
Isuse, daj da si popijemo pivu, reèe Dule.
Ne zanima me dal bum umrl ili ne.
Njegova dama otvori tri boce a Dule i ja pripalismo po Filter 160.
E, Sik¹i, reèe on, zemi si tu deku bad bu¹ i¹al.
Ne treba mi Dule, rekoh. Poklanjam ti ju.
Otpio je veliki gutljaj piva. Nosi si tu prokletu deku od tuda.
Kaj sad, MRTVA je, kaj nije ? upitah.
Kaj ja znam, jebote.
Kaj, hoèe¹ reè da vjeruje¹ u tu besmislicu, Sik¹i ?
Da, gospodièna. Zabacila je glavu i smijala se.
Jebo vas, na¹li se lud i zbunjen. Zatim doda; i ti pije¹, kaj ne Sik¹i ?
Da, gospodièna. Puno ? Ponekad.
Velim ti samo da nosi¹ tu prokletu deku VAN OTUDA. Derao se Dule.
Potegnuo sam dugaèak gutljaj piva i poŸelio da je i vodka tu.
Ok sused, rekoh, ako neèe¹ deku uzel bum ju.
Presavio sam je na èetvero i prebacio je preko ruke.
Laku noæ, ljudi. Laku noæ Sik¹i i fala na pivi.
Krenuo sam niz ulicu. Deka je bila sasvim nepomièna. MoŸda ju je metak
sredio. U¹ao sam u svoju kuæu i bacio je na stolicu. Sjedio sam neko vrijeme
posmatrajuæi je. Onda sam smislio ¹ta æu.
Uzeo sam lavor za suðe i stavio malo novina u njega. Zatim sam uzeo noŸ.
Spustio lavor na pod i sjeo na stolicu. Stavio sam deku u krilo. I drŸao
noŸ. Ali bilo je te¹ko zasijeæi u deku. Sjedio sam i dalje na stolici, noæni
vjetar mrtvog grada dopirao je kroz prozor hladeæi mi potiljak i bilo je
te¹ko sijeæi. Otkuda sam znao ? MoŸda je ta deka bila neka Ÿena koja me
nekad voljela, prona¹av¹i put da mi se vrati kroz taj pokrivaè. Pomislio sam
na dvije Ÿene. Onda pomislih na jednu Ÿenu. Ustao sam, u¹ao u kuhinju i
otvorio bocu vodke. Ovoga puta nalio sam punu èa¹u. Nije umiranje bilo ono
¹to je vaŸno, bila je to tuga, èuðenje. Onih nekoliko dobrih ljudi koji
plaèu u noæi. Nekoliko dobrih ljudi. MoŸda je deka bila ta Ÿena,
poku¹avajuæi ili da me ubije i povuèe u smrt sa sobom, ili da me voli kao
deka a neznajuæi kako...ili poku¹avajuæi da ubije Duleta jer je uznemirio
kada je poku¹ala da poðe zamnom. Ludilo ? Naravno. ©ta nije ludilo ? Nije li
Ÿivot ludilo ?
Svi smo navijeni kao igraèke...nekoliko navoja opruge, ona puca i to je
to...hodamo takvi naokolo, pretpostavljamo razne stvari, radimo planove,
biramo guvernere, predsjednike, kosimo travnjake...Ludilo, naravno, ¹ta NIJE
ludilo? Ispio sam na eks èa¹u vodke i pripalio cigaretu. Onda sam privukao
deku posljednji puta i ZASIJEKAO!
Sijekao sam i sijekao i sijekao, isjekao sam je na komadièe...i strpao u
lavor, pomaknuo lavor do prozora, ukljuèio fen da ispuhuje dim van i,
dok se plamen ¹irio, oti¹ao sam u kuhinju i ponovo nalio vodku, kada sam se
vratio bilo je crveno i dobro, kao ma koja stara bostonska vje¹tica, kao ma
koja Hiro¹ima, kao ma koja ljubav, kao svaka ljubav, i nisam se osijeæao
dobro, nikako se nisam osijeæao. Ispio sam drugu èa¹u vodke i ni¹ta nisam
osijetio. U¹ao sam u kuhinju po jo¹ jednu, noseæi noŸ. Bacio sam noŸ u
sudoper, skinuo èep sa boce i pio. Ponovo sam bacio noŸ u sudoperu. Na ivici
o¹trice bio je jasan trag krvi.
Pogledao sam u svoje ruke. TraŸio sam neku posijekotinu na ¹akama.
Gledao sam u svoje ruke. Nije bilo ni najmanje ogrebotine. Ni zareza. Èak ni
oŸiljka. Osijetio sam suze kako mi klize niz obraze, puzeæe kao te¹ki
besmisleni stvorovi bez nogu. Lud sam. Mora da sam zaista lud.